Iz historije… BIO JE POSLJEDNJI BOSANSKI KRALJ, OŽENIO SE DJEVOJČICOM I POSTAO DESPOT SRBIJE: A, onda su Osmanlije na prevaru pogubili i njega i sve PLEMSTVO i ugasili lozu zauvijek

posted in: Arhiva, Dijaspora | 0

 

Glavni junaci naše današnje priče su supružnici Stjepan i Jelena. I to ne bilo kakvi supružnici i ne iz bilo kakve zemlje.

Stjepan Tomašević Kotromanić bio je posljednji kralj Bosne i posljednji despot Srbije, a Jelena njegova zakonita supruga. A, sve je započelo na današnji dan 1469. godine, kada je cijela Bosna slavila kraljevsko vjenčanje, za koje će se kasnije uspostaviti i kako je bilo posljednje koje će stanovnici kraljevine upamtiti.

Njegova je supruga Jelena imala dvanaest godina kada se udala, a šesnaest kada je postala udovica.

KAKO JE SVE POČELO

Stjepan je, naravno, bio sin kralja Stjepana Tomaša iz njegovog prvog braka s Vojačom.  Stjepan Tomašević dobio je isto kršteno ime kao i njegov stric Stjepan Ostojić. Otac mu je dao ime Stjepan kako bi nastavio tradiciju vlasti koju je u Bosni započeo Kulin Ban, davanjem imena Stjepan sinu Stjepanu Kuliniću. Tomašević je vukao lozu od prvog samoproglašenog kralja u Bosni, Stjepana Tvrtka Kotromanića, kao najstariji sin iz prvog braka kralja Tomaša i njegove žene Vojače, koja je umrla oko 1460. godine.

Kralj Tvrtko II. Kotromanić umire u novembru 1443. Za nasljednika kralja Tvrtka II. bio je izabran njegov daleki rođak Fridik II. Celjski, no plemstvo nije iskazivalo zadovoljstvo da vladarsku ulogu preuzme kuća Celjski, te dovode tada nepoznatog Stjepana Tomaša na prijestolje.

Kralj Tomaš je pod pritiskom istih plemića morao napustiti Vojaču. Ona je napustila dvor 1445. i nastanila se u samostanu gdje je i preminula.

 

 

Kralj Stjepan Tomaš tražio ja poželjnu mladenku za svog sina. Čak ja molio papu Pija II. da mu pomogne u pronalaženju mladenke. Princeza je trebala biti iz talijanskih zemalja, tim brakom kralj Stjepan Tomaš se želio povezati sa Zapadom. Drusijana Sforza bila je zaručnica Stjepana Tomaševića. Kralju je papa pronašao ovu mladenku, ali Tomaš nije bio zadovoljan jer je Drusijana bila izvanbračna kći Francesca Sforze, Milanskog vojvode. Despot Lazar Branković umire 20. siječnja 1458. godine. Lazar i njegova supruga Jelena su imali tri kćeri i postalo je upitno ko će naslijediti despota. Na vlast je privremeno doveden slijepi Lazarov brat Stefan Branković.

Godine 1458. Lazarova udovica Jelena svoju dvanaestogodišnju kćer odlučuje udati, a miraz je bio cijela Srpska Despotovina. Kralj Stjepan Tomaš je uvidio dobru priliku da priključi sebi Srebrernicu i ostatke ostataka Srbije. Koncem 1458. godine kralj Stjepan Tomaš odlazi u Segedin kako bi zatražio od kralja Matije Korvina dopuštenje za sklapanje braka, a već na proljeće iduće godine kralj Stjepan Tomaš šalje princa Stjepana Tomaševića u Srbiju na ženidbu.

Stjepan preuzima vlast 21. ožujka 1459. godine, a slijepi despot Stefan je protjeran iz Smedereva od strane despotice Jelene. Na današnji dan 1459. godine kralj Stjepan Tomašević se vjenčao sa najstarijom kćeri despota Lazara, Jelenom. Nakon samo tri mjeseca Smederevo je

 

 osvojeno od strane sultana Mehmeda II. Osvajača. Despot Stjepan Tomašević je zatražio slobodno napuštanje tvrđave zajedno sa svojom rodbinom, što mu je i bilo ispunjeno. Despotica Jelena je dobila velike količine zlata kako bi mogla izdržavati sebe i svoje kćeri i pratnju od 30 ljudi. Stjepan Tomašević je zajedno sa svojom suprugom, stricem, punicom i Jeleninim kćerima, preko Teočaka stigao u Bosnu 1459. Ban i kralj u Bosni Stjepan Tomaš, njegov brat Radivoj Ostojić i Stjepan Tomašević su bili optuživani da su prodali Smederevo turcima.

Kralj Stjepan Tomaš umire 10. srpnja 1461. godine. Za njegovog nasljednika bio je izabrana mlađi princ Sigismund, sin kraljice Katarine. Herceg Stjepan je želio da njegov unuk naslijedi kraljevsku titulu. Svi su znali da je potreban ozbiljan vladar, pa je Stjepan Tomašević izabran za nasljednika. Prvi potez mladog kralja je bilo izmirenje s maćehom Katarinom, priznavši Katarinu kao kraljicu-majku.

Isto tako Stjepan Tomašević traži pomoć od pape Pija II. u pismu od 17. listopada 1461.. U studenom 1461. u Bosnu stiže kruna poslana od pape, kao jedina podrška. Krunidba kralja Stjepana Tomaševića je izvršena u studenom 1461. godine u Crkvi Sv. Marije u Jajcu. Ohrabren tim činom kralj i ban se 1462. obratio odlučnom hrvatsko-ugarskom kralju Matiji Korvinu, sinu Janka Hunjadija, koji mu je obećao pomoć, no koji nije priznao kraljevstvo u Bosni, te za sebe tražio kraljevsku titulu u Bosni. Stjepan Tomašević je priznao vrhovnu vlast kralju Hrvatske i Ugarske i 9. lipnja 1462. godine otkazao sultanu poslušnost, ali i zadržao kraljevsku titulu.

KONAČAN PAD

Sukob oko titule uzrok je izostanka pomoći Korvina, te propasti Stjepanove vladavine. Na početku 1463. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Osmanlije namjeravaju tog ljeta zauzeti svu Bosnu i Hercegovinu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. No, pomoć ne stiže niotkuda.

Krajem veljače 1463. počinju pripreme Osmanlija za pohod na Bosnu. Čuvši za to kralj Stjepan je u Carigrad posalo izaslanike kojima je rečeno od strane sultana da će biti uspostavljen 15-godišnji mir između Bosne i Osmanskog carstva. Izaslanici su stigli u Bosnu vjerujući u mir. U proljeće 1463. krenula je prema Bosni, preko Skopja, Kosova i Sjenice, velika osmanska vojska pod sultanom Mehmedom II.. Početkom svibnja Osmanlije su stigle u Bosnu na posjede kneza Tvrtka Dinjčića koji su se nalazili u porječju rijeke Drine.

Knez Tvrtko se predao bez ikakvog otpora misleći da je na snazi petnaestogodišnji mir. Knez Tvrtko je pogubljen, sljedeći su bili Pavlovići. Knezovi Petar II. Pavlović i Nikola Pavlović su pokušali pružiti otpor, ali bezuspješno. Knezovi Petar i Nikola su ubijeni.

S posjeda Pavlovića sultan je odlučio krenuti na Bobovac i već 19. svibnja stigao na tu moćnu utvrdu. Mnogi su smatarali da Bobovac može izdržati tri godine opsade, ali ovaj put Bobovac ja izdržao opsadu tri dana. Osmanlije su gađale Bobovac topovim dopremljenim iz Nürnberga. Dana 21. svibnja posada grada se predala na čelu s knezom Radakom uz obećanje da će im životi biti pošteđeni, međutim knez Radak je pogubljen.

Stjepan Tomašević je bježao prema zapadnom dijelu zemlje ne bi li se nekako dokopao Dalmacije. Boravio je u Jajcu, ali saznavši da se turska sila kreće prema Jajcu pobjegao je dalje nastojeći prikupiti vojsku. Tijekom bijega je naređivao da se svi mostovi na rijekama zapale. Osmanlije zauzele i Jajce i krenuli prema Ključu. Osmanska sila je stigla pred Ključ dana 25. svibnja.

 

Stjepan Tomašević se predao uz obećanje da će mu život biti pošteđen. Mahmud-paša Anđelović ih je odveo u sultanov tabor kraj Jajca, a nedugo nakon toga posljednji kralj Bosne Stjepan Tomašević je pogubljen, skupa sa stricem Radivojem Ostojićem i rođakom Tvrtkom. Istog dana pogubljeno je oko 200 lokalnih plemića. Kraljica Jelena-Mara, tada 16-godišnjakinja je iz grada Ključa s velikom pratnjom otišla u Split.

Iza Stjepana Tomaševića ostala je njegova udovica, tada šesnaestogodišnja kraljica Jelena-Mara, kći srpskog despota Lazara Brankovića, te njihovo dvoje neimenovane djece.

Tomašević je bio jedini kralj Bosne okrunjen krunom iz Vatikana, a njegovi posmrtni ostaci pohranjeni su unutar franjevačkog samostana u Jajcu.

 

Izvor: www.slobodna-bosna.ba